Crvenkapica ispričana by vuk
30.01.2008. u 19:02 |
0 Komentara |
Print |
# |
^
Samo jedna obavijest...
Vidim da nisam dugo pisala... A i nema smisla više... Jednostavno bolje da jednostavno zapečatim ovaj blog. Nikad se ne zna, možda nekad i nešto napišem, ali stvarno mi se više ne da. Stvar je u tome da ima jedan drugi blog na kojemu pišem, doduše, anoniman je, ama baš nitko ne zna da je moj, i nekako, tako mi je lakše. Tamo pišem stalno i nema smisla da pišem na dva mjesta. Eto, samo toliko...
27.09.2007. u 14:05 | 4 Komentara | Print | # | ^Moja stranica!
Evo samo da vas obavijestim da sam uzela malo vremena za napraviti svoju stranicu na oriflame-u!!! Jest da sam zasad napisala tek par riječi, nadam se da će sad ići lakše i brže, pa kome se da nek pogleda. I btw. preko toga se može i učlaniti tko hoće.
Evo i banner: (čak sam i njega napravila :)) Ok, zasad je malo velik, ali želim da dođe do izražaja, smanjit ću ga u skoroj budućnosti kad mi se bude dalo.
Jeeeeeeeeeee!
Davno sam za ovaj blog napravila jednu sliku u photoshopu, točnije ovu sliku:
I eto došlo mi neki dan da je pošaljem u onaj foto natječaj u 24 sata i jučer mi javili da sam dobila mobitel! Eto moram se pohvaliti!!! :)
Nadam se moj dragi pas Buba, koja gostuje na ovoj slici, neće tražiti svoj udio! :)
Paranoja ili život u opasnosti?!
E ovako, imam jedan problem koji se čini mali, ali je ustvari veliki i ne znam kome da se obratim osim vama ljudima koji me čitate. Nisam pukla niti sam na raznoraznim drogama i ovo pišem sasvim pri sebi. Ovako stoje stvari. Sa dečkom sam već gotovo 9 mjeseci i dosad je sve bilo tako super i slatko, ali večeras se dogodilo nešto jako čudno. Naime, dok smo zagrljeni šetali ulicama i povremeno pogledavali u zvjezdice koje su osvijetlile nebo, u totalno romantičnoj atmosferi, poželjeh se malo našaliti sa svojim dragim pa ga pogledah malo čudnim pogledom, jednostavno napravih jednu od onih faca koje koristim da bi malo poplašila brata, ali nisam se ni nadala kako će to utjecati na mog dragog. Kada sam ga tako pogledala nije bilo nikoga u blizini, bio je mrak i ta se kombinacija umalo pokazala kobnom za mene. Kada me je vidio udario me šakom u stomak iz sve snage i izvukao mali džepni nožić koji je zablještio na mjesečini. To me jako uplašilo iako sam prvo mislila da se šali. Rekla sam mu da prestane još uvijek previjajući se od bolova ali on me gledao pogledom iz kojeg je isijavao strah i mržnja. Rekao mi je da se udaljim, da ga ostavim, da sam prokleto čudovište koji mu želi posisati krv... Pokušavala sam ga urazumiti riječima da sam to samo ja, osoba koja je do maloprije s njim gledala zvijezde, ali njegov krvavi očajnički pogled me ubijao. Nije spuštao nož, nego mi ga je sve više približavao i mislila sam da se neću iz toga izvući. Već sam se oprostila sa životom i polako kliznula na koljena kada sam osjetila snažan ubod u ruku. Već potpuno očajna dignula sam glavu i pogledala ga očima prepunim suza i tada je ispustio nož koji je još uvijek bio krvav, neko vrijeme samo dugo gledao u mene, ravno oči u oči i tad me zagrlio. Bez ijedne riječi dignuo me sa ceste na kojoj sam ležala, uhvatio me za krvavu ruku, poljubio ranu i poniznim glasom ispustio jedno tiho oprosti mi. Ne znam što je to bilo, možda neki njegovi strahovi iz djetinjstva ili pak nešto običnom ljuskom umu nedokučivo, ali tada je to sve bilo gotovo... Opet smo bili onaj stari zaljubljeni par koji je nastavio hodati cestom bez riječi i jedino što je podsjećalo na to što se dogodilo bila je rana na mojoj ruci, hvala Bogu ne tako velika, ali kad samo pomislim kako je sve to moglo završiti, zapitam se trebam li ostati s njim ili ga nagovoriti da se obrati nekoj ustanovi koja bi mu mogla pomoći u prevladavanju tih strahova jer ovako nikad neću više mirna spavati, očekujući da će opet postati ono čudovište... Volim ga svim svojim srcem , ali isto tako volim i svoj život.... Što da radim?
I na kraju...
eto bilo je negdje podjednako što se tiče onih mojih boja kose, smeđa i plava skoro isti rezultati na anketi, pa sam se odlučila za neku zlatnu sredinu, smeđe pramenove- dakle, kako izgleda?
Picture Hosting - PicTiger
Faca mjeseca
Evo, među svim slikama sam našla one najluđe pa prepuštam anketi tj. vama da odlučite tko će biti faca mjeseca. Dakle izvolite :) Svoju sliku sam stavila samo zato da ne bude da samo druge blamiram :) I ovo je kao blog jedne 18-godišnjakinje..haha
1
2
3
4
5
6
7
Koja boja kose?
Da, eto na kraju sam došla do zaključka da je ovo najbolji način da saznam koja mi boja bolje stoji... Dakle, smeđa ili plava, recite svoje mišljenje....
Free Photo Hosting - PicTiger
Pjesme...
Ako nekome slučajno treba neka pjesma, a da je ne može naći, nek mi napiše pa ću je ja pokušati tražiti, ali samo danas i sutra to vrijedi, hahahaha... Baš mi se nešto traži....
24.06.2007. u 17:33 | 2 Komentara | Print | # | ^Volim vas!
Evo samo par slika... Cure volim vas, falite mi... Kissssssssssssss...!
Upload Photo with PicTiger
Novosti...
Kaže Lorena da napišem nešto novo i eto iz nekog čudnog razloga, mora da je to zato što mi je dosadno, napisat ću novi post. To je samo u svrhu toga da vas obavijestim o novim zbivanjima sa ljudima koji me okružuju i sa mnom (bar zato molim ljude za koji komentar jer ih nikad ne dobijam, bar za trud):
Započet ću sa tipičnom ženskom temom iliti sa make up-om. Ili bar s nečime što se nekad moglo nazvati make-up. Sada to izgleda ovako. Kix je uvela novi trend - jako čudne crvene točkice po čitavom tijelu, sa naglašenom orijentacijom na lice. Na ovoj slici je dala sve od sebe da ispadne dobro, ali nije joj baš uspjelo što se vidi iz priloženog:
Ivana je jedan došla sa maskarom na samo jednom oku. Kasnije nam je pojasnila da je to bilo jer je zaboravila popiti kavu, pa je zaspala dok se šminkala. No, to nije znao ostatak škole koji je sutradan došao jednako našminkan. I još uvijek ih to drži.
Ja sam poželjela pramenove duginih boja pa sam se prepustila rukama stručnjaka - Marije i Nikoline. Kasnije sam shvatila zašto mi nisu dopustile da kraj sebe imam ogledalo. A šta ćeš, na nečemu sam morala naučiti
Alma se počela baviti jogom, ali nažalost to je dovelo do neželjenih simptoma, što psihičkih to i fizičkih, ne jako primjetnih, ali joj je lice dobilo zelenkasti odsjaj:
Upload Pictures with PicTiger
Ja sam se poprilično jako u zadnje vrijeme vezala uz Tijanu. No kad sam ju tražila da me vodi sa sobom i na wc, rekla je da je to kap koja je prelila čašu. Morala je koristiti silu. Ne moram ni govoriti kako je to pogubno bilo za mene. Više me nitko nije mogao prepoznati jer sam izgledala kao mumija. Ali da je sve ostalo na nogama bilo bi to i super...
Image Hosting by PicTiger
To se odrazilo i na moje psihičko stanje pa sam ubrzo počela mijenjati identitet kao čarape. Prvo sam poželjela biti zubić-vila a onda indijanka, kći Bika Koji Sjedi.
Upload Pics with PicTiger
Ali kao što kažu, sve se u životu vraća i sve se plaća... Tako se jednog dana dogodilo to da su Beba i Tijana ispekle Peru - najboljeg prijatelja malog pilića Đuke. Tada ih je njegov tata pijetao osudio na doživotnu robiju, jer su piliću ostale trajne posljedice, pogubne za daljnji razvoj...
Free Photo Hosting - PicTiger
Zatvor nije najbolje utjecao na Tijanu koja se tamo vratila u bezbrižne i sretne dane svoga djetinjstva i uskoro je izgubila svaku poveznicu sa stvarnošću. Pravda je napokon bila zadovoljena.
poziv
Ajde nek netko tko zna baratat sa photoshopovima, al baš onako stvarno nek mi se javi na msn, treba mi malo sliku sredit...:D
07.06.2007. u 21:10 | 3 Komentara | Print | # | ^Spank her...
Mudre izreke 21. stoljeća
Mislim, sad sam stvarno počela obarati vlastite rekorde u nepisanju postova. Otkad nisam pisala, uh davno je to bilo... I evo sad sam se vratila... I to ne da napišem nešto inteligentno što bi ljude potaknulo na razmišljanje (haha, kao da sam to ikad i radila), nego da stavim svoje budalaštine koje sam smišljala za školske novine pod ovim gore naslovom. Inače, uređujem onu stranicu sa humorom. Nadam se da neću i ovaj put ubiti ljude u pojam svojim smislom za humor kao što sam to i prošli put napravila. Ljudi su skoro počeli plakati koliko su mi vicevi bili očajni. Ali evo premijera mojih izreka tu na blogu, pa da vidimo :
Host Images with PicTiger
Nemoj jedno govoriti a drugo raditi. Ti jedno radi a drugo govori.
Ako ih ne možeš pobijediti, namlati ih.
Tko drugom jamu kopa, krepa od napora.
Što možeš učiniti danas ne ostavljaj za sutra. Ostavi za preksutra.
U zdravom tijelu zdrav kruh.
Ne diraj lava dok spava, probudi ga pa ga onda diraj.
Tko radi taj i griješi,zato nemojmo riskirati.
Tko se jednom opeče vrućom juhom, sljedeći put naruči pizzu.
Ne iznosi svoje prljavo rublje. Misli na zdravlje svojih susjeda.
Kad ti se jedna vrata zatvore, spavaj na klupi.
Ruka ruku mije, noga dupe bije.
Gdje ima dima, možda ima i roštilja.
Kad mačke nema, ti pojedi whiskas.
Ne kupuj mačka u vreći, pogotovo ako se ne miče. I ako zaudara.
Ne pravi ražanj bez zeca, zovi zeca da ga pravi s tobom!
Ne ruši mostove za sobom, ruši ih za onima koji idu iza tebe.
Krv nije voda, zato ljudi nisu vampiri.
Što je sigurno, sigurno je, što nije, nesigurno je.
Tko visoko leti, udari u oblak.
Vrana vrani oči ne vadi, izvadi joj samo jedno.
Djela su važnija od riječi. Dakle, djeluj. Želim Ferrari.
Milsim, dakle postojim. I nestajem, i nestajem i nes.....
Tko čeka, dosadi mu čekanje.
Svatko je svoje sreće umjetnik, a ja sam imala 2 iz likovnog.
Čistoća je polja zdravlja, prljavština pola bolesti. Na kraju se sve svodi na isto.
Najbolje se uči na vlastitoj koži. Ne kupujte kreme za samotamnjenje.
Poslije je kasno plakati, plači prije!
Da je život med i mlijeko, ljudi bi bili cornflakes.
Nesreća nikad ne dolazi sama, uvijek me netko zove.
Tko rano rani, cijeli dan je u k.....
Bolje vrabac u ruci nego ruka u vrapcu.
Bolje golub na grani nego „golub“ u zraku.
Tko prvi njegova djevojka. Ako si gay, ne moraš se truditi.
POTRAGA!!!!!!!
Ako netko prepozna osobu sa slike, nek mi to napiše u komentarima... ne znam ništa o njemu, ni kako se zove, ali znam da ga moram naći (zbog jedne osobe, prepoznat će se ona u ovome, ali ne želim je imenovati) Svaka pomoć je dobrodošla! Znam da se baš ne vidi dobro i da su šanse da ga nađem jako malo ali ipak... Slika je inače uslikana 2.2 u Borovu naselju, u Filip Morisu.... Hvala vam unaprijed!
CRVENE RUŽE
Bila je lijepa i mlada,
Imala je oči boje što ih ima duga,
Tek je zakoračila u život
Ne osjetivši tada još što je bol
I što tuga...
A već je tada jako voljela
Crvene ruže...
Puno je godina poslije toga,
Ona sama šetala gradom,
Slučajno je ugledala njega
A i on nju je gledao kradom,
Srce joj je tada zakucalo brže
Bio je to čovjek što prvi joj dade
crvene ruže...
Da ostat će samo dok ne uvenu ruže,
Ni sanjati tada nije mogla
Bez njega je umirala, tiho, tiše
voljela je crvene ruže
Ali njega je ipak voljela više.
Bol što upravljala je njenim tijelom
Zabi joj nož ravno u srce
Vidjela je smrt kako ruke joj pruža
I razli se tada po podu cijelom
Krv,
Krv boje crvenih ruža.
Gdje je ona sada
Nitko ne može znati
Je li našla svoju sreću
Ili možda još uvijek pati...
A imala je ljepotu i mladost koju
Sada u sebi drže
Na grobu njenom što stoje –
Crvene ruže.
Upload Pics with PicTiger
27.01.2007. u 11:10 | 82 Komentara | Print | # | ^
JESI LI STVARNO DALEKO? 
Kako to moze biti daljina
Kad nam iste zvijezde sjaje u noći,
Kad nas isti mjesec gleda
dok nam dolazi san na oci?
Kako mozes biti daleko
Kad zauzimas moje srce cijelo,
Kada još uvijek osjetim tvoj miris,
Tvoje poljupce i tvoje tijelo?
I znam da ces i sada kad sklopim oci,
Ti opet doci
I biti uz mene cijele noci...
NE, NISI DALEKO
JER NIKADA NIJE DALEKO
ONO ŠTO JE U SRCU!
Nije mi jasno zašto se govori da daljina razdvaja ljude... Ne, ne razdvaja ih daljina, nije ona kriva, krivi su sami ljudi... Nešto što je dovoljno jako ni najveća daljina ne može rastaviti.
Jer stvarno, ako nekog volimo i ako nam je u srcu, tu i nema nikakve daljine, on nam je uvijek blizu... A sve ostalo između je samo beznačajni prostor...Koji će jednom ionako nestati...
Mom najdražem... Volim te!
Upload Photo with PicTiger
Picture Gallery with PicTiger
18 mi je godina već!
Eto danas dođe i taj 18-ti rođendan... Moram priznati da ga nisam baš ovako zamišljala, razbolila sam se, ležim već 2 dana, ruke su mi izbodene od infuzije... Cijelu noć nisam spavala... Uglavnom ni blizu onome kako sam mislila da će biti... Čak ni u školu nisam išla. Inače mi možda ne bi bilo žao, ali eto sad malo je... Baš sam mislila da ću danas vidjeti sve ljude iz razreda, moram priznati da mi fale. I eto, moram se zahvaliti svima onima koji mi od jutros šalju predivne poruke sa čestitkama i makar mi malo ublažavaju sve ovo... Neću ih sad sve imenovati, ima ih stvarno puno, ali znat će oni već...
I također koristim priliku da čestitam rođendan još dvjema osobama. Mom dragom prijatelju Kekyju, koji danas puni 18 kao i ja...
I mom prijatelju iz razreda Bojku koji puni 17 (starija sam, starija sam... :))
SRETAN VAM ROĐENDAN I PUNO SREĆE VAM ŽELIM!!!!!!!!!
I jedna poruka mom dečku Bojanu, koji me stalno zove otkad je saznao da sam bolesna i provjerava jesam dobro – ozdravit ću ljubavi samo za tebe! Volim te!
Vlakovi...
Vlakovi - strojevi bez duše i tijela,
Molim vas ne lomite srce na dva dijela...
STANITE!
Vlakovi, što vozite moju sreću daleko,
Bar ovaj put
STANITE!
Nek vas zaustave oči pune tuge,
Ono more suza nasred pruge...
STANITE!
Zašto odlazite, ne čujete ove riječi????
U vama su moji snovi...vratite se...
PROKLETI BILI VLAKOVI!
Bliži se Božić...
... a ja eto baš zbog toga stavljam na blog ovu sličicu, u znak ljubavi i zahvale što mi tako uljepšava ove predbožićne dane, svom Djedu Mrazu ... Samo se nadam da se dotični Djed Mraz neće naljutiti zbog te slike:)
Serendipity....
Kako mi se život samo promijenio u jako kratkom vremenu.... Još nedavno sam mislila da je sve što mi se događa dosegnulo neku najbolju razinu, da nema bolje..Živjela sam mirno, ali ništa mi više nije ni bilo potrebno... Dok se nije pojavilo samo od sebe. Normalno, radi se o osobi... Čak i ne toliko o osobi koliko do toga što je u toj osobi... Toliko toga što me je navelo na to da napustim sve i odem za njom (nisam imala prilike otići za njom fizički ali srcem da) jer je u tako kratkom vremenu postala dio mene... ali jednostavno nije sve tako lako... Toliko me toga dijeli od te osobe, od sve te silne sreće... Ali činjenica da negdje postoji, da osjeća ono što ja osjećam sama je po sebi sreća za mene.... Koliko su kilometri važni kad nađeš osobu za kakvu si mislio da uopće više ne postoji? Oni možda razdvajaju ali ljubav je ta koja spaja. Ovaj put ljubav je jača od daljine. Ludost je to... Svi mi to kažu, ali ja ne mislim tako. ja, zakleti pesimist prvi put u životu u nešto doista vjerujem. Puno sam se puta razočarala u ljude, u mnogo toga, mislila sam da više neću vjerovati nikomu i ničemu a onda se pojavio on... I osjećam se kao da sam dobila nešto što sam cijeli život čekala... Ne trebaju mi više pokloni za rođendan, za Božić, za Uskrs...U svakom trenutku želim samo njega pored sebe i odrekla bi se toliko toga da ga mogu stvoriti pored sebe svaki put kad mi zatreba njegov zagrljaj. Nažalost... to nije moguće. Ali šta da radim- zasad živim s tim i nadam se boljemu... Rekla mi je jedna cura da bi ona stalno plakala da je na mom mjestu, da je tako daleko od nekoga tko joj toliko znači, ali ja ne želim plakati jer suze su znak tuge. A ja definitivno nisam tužna. Možda nekad izvana tako izgledam, ali iznutra sam jako sretna... To je ono što je stvarno važno.
Ovo je očito neka čudna igra sudbine, još jedan dokaz da se treba jako potruditi za sve ono što je vrijedno, ali neka moja teorija je da je sudbina ta koja je samo započela sve to, a mi smo ti koji biramo kako će sve završiti.
Nekad osjećam da me svi osuđuju jer vjerujem u najbolji mogući rasplet cijele te priče, ali opet mislim da je to zato što su ljudi postali isprazni, vjeruju da je dobro samo ono što im se nađe pred nosom, nešto za što im ne treba previše truda... Za mene kažu da živim u zabludi... Ali, baš me briga i da cijeli svijet tako misli.... Ja znam da svoju sreću neću pustiti iz ruku...
Ovaj put nema slika ni imena, za to ima vremena, važno mi je samo da ON zna da se radi o njemu... A zna!
Što se mora, mora se...
Eto sad smo 3. razred, mogu reći da je ovaj još najteži dosad, a to se primjeti i na ocjenama. Zato smo Tijana i ja odlučile uzeti stvari (ili bolje reći imenik) u svoje ruke. Kriminal je to... ali drugog izlaza nije bilo.
Picture Gallery with PicTiger
Normalno, to i nije bila naša ideja, nismo mi baš toliko pametne da same smislimo tako nešto... iako nije sudjelovala u samom kriminalnom činu, u svemu smo tome imali moralnu podršku naše prijateljice Kix...
No, ni ovaj put stvari nisu baš išle po planu... Bojko nas je uhvatio i počeo nas je ucjenjivati. Završilo je tako da je Kix ostala bez svojih dukata koje je tako voljela...
Cijela ta gužva oko ucjenjivanja potrajala je predugo, pa se na kraju i profesor pojavio...
Hvala Bogu pa smo ga Tijana i ja spazile na vrijeme i uspjele smo pobjeći, ali Kix je ostala izgubljena u svojim mislima i još jednom nastradala.
Prvo je reagirala dosta agresivno, Tijana joj se našla u blizini i moglo je završiti tragično...
No, par poljubaca i zagrljaja riješito je i te probleme, tako da je sad opet sve u najboljem redu, a incident polako pada u zaborav... Moglo bi se čak reći da će se stvari uskoro vratiti svom normalnom tijeku...
Picture Hosting - PicTiger
KOCKANJE SA SUDBINOM
Baš sam sad naškrabala neku priču! Inače sam to prije radila često, ali mi u zadnje vrijeme ponestaje inspiracije. Evo sad mi je naletio takav trenutak pa me zanimaju mišljenja o tome kako je ispalo...
Lara je stajala ispred napuštene zgrade i nestrpljivo gledala u sat. Pitala se kako se mogla i ponadati da će doći... Pa ipak prošlo je jako puno vremena, sigurno je se više nije ni sjećao. A i sama je bila kriva za sve, osjećala je to. Možda se nije trebala igrati sudbinom... Sjela je na neki kamen i prisjećala se svega. Imali su tad samo 13 godina. Ona je bila nježna i sitna, duge kovrčave kose, a on, Robert, samouvjeren, crn dečko. Još su mu tad predviđali da će biti pravi mačo kad odraste. No, njih nije bilo nimalo briga za predrasude. Zaljubili su se bez obzira na razlike među njima i iako su bili tako mladi znali su da su se zapleli u ljubavnu priču koja će trajati zauvijek. Ljudi su se čudili tome koliko su vremena mogli provesti zajedno. Ona sa crvenom ružom u kosi, a on visoko podignute glave, uvijek su hodali zajedno zagrljeni. Izgledali su različito kao noć i dan a ipak pristajali su dobro kao mjesec i zvijezde. I ta zgrada kraj koje je sjedila, bila je mjesto koje je čuvalo toliko predivnih uspomena. Tamo su često provodili vrijeme, komentirali su prolaznike, zezali su se, smijali... Na tom istom mjestu pripremila mu je romantičnu večeru za rođendan. Dobro, ako se zagorjeli omlet može nazvati romantičnim. Usprkos tome, njemu je to značilo više od ičega, više od svih vrijednih poklona koje je dobio od bogatih rođaka. I tko zna koliko bi trajala ta idila, možda i zauvijek, da Larini roditelji nisu jedne večeri hladnokrvno objavili da se sele jer je njezin otac dobio posao u drugom gradu. Roditeljima je ta njihova ljubav bila nešto neozbiljno dok se Lari i Robertu cijeli svijet srušio. Tih dana nije postojalo ništa što bi utješilo Laru, ništa što bi je navelo na to da bar na trenutak prestane plakati. Robert je isto bio jako tužan, ali malo mirniji. Govorio je da taj njezin odlazak ne znači ujedno i rastanak, da će se često čuti telefonom a kad stignu normalno i posjećivati. Lara je bila sasvim drugačiji tip osobe. Nadahnuta tisućama pročitanih ljubavnih romana, vjerovala je u sudbinu, u to da će ako su jedno drugom suđeni ipak na kraju biti zajedno. I tad je rekla nešto zbog čega se kasnije, kad je bila malo zrelija nerijetko kajala. Rekla mu je da se za točno 5 godina od tog datuma, sata i minute nađu ispred one njihove zgrade. Tvrdila je da će tako najbolje ispitati je li njihova ljubav stvarno jaka kako su i mislili. Rekla je da joj se ne javlja i da ne želi postojanje bilo kakve komunikacije između njih za to vrijeme. A onda se jednostavno okrenula i otišla svojim putem. Robert je zbunjeno gledao za njom, nadao se da će se okrenuti i reći da se šali, ali nije to učinila. Od tada se više nisu vidjeli. Lara je u međuvremenu završila srednju školu i bila u pripremama za upis na fakultet. Što se tiče ljubavi, nikad nije zaboravila Roberta. Imala je par dečkiju, ali sve je to završavalo jednako kako je i počinjalo – na brzinu. Nije se našao niko dostojan da zamijeni mjesto koje je u njenom srcu imao Robert. Jedva je čekala da prođe to prokleto vrijeme koje je stajalo između njih. Kako se samo kajala što se ponijela tako djetinjasto! Ali tad je i bila samo to – DIJETE! Sada je bila već ozbiljna 18-godišnjakinja koja je čekala ljubav svog života da joj krene u zagrljaj. Osjećala se kao da je i sama junakinja nekog ljubavnog romana. Ali opet, iako je bila optimist, znala je da su šanse da se Robert pojavi tamo jako male. Mislila je kako je sigurno izgradio novi život koji mu ne dopušta odvajanje vremena za njezine djetinjaste ispade. Čekala je još neko vrijeme, ali kako je padao mrak i već je bilo zahladilo, odlučila je poći. Nije mogla, a nije se ni trudila zadržati suze. Putem je vidjela ogromnu gomilu ljudi. Srce joj je zadrhtalo i osjetila je neopisivu potrebu da se približi toj gomili. Polako je odgurivala sve osobe koje su joj se našle na putu sve dok nije došla do dečka koji je ležao na sred ceste. Kraj njega je stajao auto udubljen od udarca. Da, bio je to Robert! Kleknula je pred njega, a njegove su se zelene oči na trenutak otvorile. Tek je tada shvatila d amu je iz ruke ispala crvena ruža i završila u lokvi krvi koja ga je okruživala. I tada je progovorio : „A samo sam je još jednom htio vidjeti u tvojoj kosi...“ Brzo ju je podigla i stavila u kosu kao još davno kad je bila klinka. Poklonio joj je jedan veliki osmijeh i na trenutak je sve bilo kao prije. Ali samo na trenutak... Nedugo zatim, zauvijek je zatvorio svoje zelene oči. Dok mu je držala ruku u svojoj, Lara je osjetila kako mu je duša napustila ovaj svijet. Tad je osjetila najveću bol u životu. Sudbina s kojom se igrala ovaj ju je put nadigrala. Ostavila joj je samo grižnju savjesti koja će je još dugo proganjati...
I eto to je to. Prije sam uvijek pisala priče sa sretnim krajem ali sad sam odlučila napraviti neku promjenu. Ne može uvijek sve završiti sretno!
Samo je jedan i jedini ovakav susjed...
Sjetila sam se još jedne osobe o kojoj nisam pisala. Moj susjed... Ako dođe do ovoga vjerujem da će se pitati zašto baš o njemu pišem ali evo objašnjenja ili makar nečega što bi trebalo biti objašnjenje. Neki dan trebali su mi neki CD-i i normalno odmah sam mu poslala poruku mi ih donese, tj. molila sam ga i preklinjala da ih donese. Bilo je stvarno hitno, ali nisam se trebala brinuti jer već nakon 5 dana mog moljakanja žrtvovao je svoje noge i napravio čak 10 koraka koliko mu je trebalo da mi ih prebaci preko zida koji dijeli naša dvorišta! To stvarno ne bi svatko napravio. To je osoba kojoj se mogu obratiti za pomoć u svako doba dana, samo ne između 9 navečer i 11 ujutro jer spava i između 12 u podne i 9 navečer jer u to vrijeme najvjerojatnije neće biti kući. Svo ostalo vrijeme je dostupan, i spreman pomoći. Što se tiče SMS-ova, o tome ne trebam ni pričati, već na 50-i koji mu pošaljem zaredom odvaži se odgovoriti. Jasno mi je da mu na tome moram biti zahvalna. Teško je čovjeku u zadnje vrijeme dati 40 lipa za SMS. Znam da se kraj takvog susjeda ne moram ništa brinuti. Čak i da mi se zapali kuća, odmah bi za 10 dana potrčao i zvao vatrogasce i to čim bi se uvjerio da je sve izgorjelo. A kad ga trebam da mi učini neku uslugu, bezuvjetno će to napraviti, jedino što će zauzvrat tražiti da mu nešto prebacim na kompjuter sa mobitela, da mu spržim neku igricu, da mu skinem lektiru sa interneta i sl. Ne može se ni povjerovati koliko srce ima taj dečko! Sjećam se dana dok smo još bili mlađi, uvijek je znao koliko se bojim žaba i da su mi one jedan od najvećih strahova i kao podršku jednu mi je lijepu i slatku žabicu bacio ravno u facu. Isto tako, sjećam se kad sam se preznojavala pomagajući tati da sruši neki zid on se našao tu... Da gleda kako se mučim i opali se smijati svaki put kad se udarim čekićem po prstu. To je nešto što još nitko nije učinio za mene, neopisivo. Kad bi mi bilo dosadno odlazila sam kod njega sa reketima za badminton i odmah nakon što ga pola sata molim da igra sa mnom on me onako iz dubine duše udari reketom da sva zazujim. No, to još nije ništa. Reket se ne može ni usporediti s onime što mi priušti kad na mene napuca nogometnu loptu iz sve snage. Tad mi tek pokloni veliki osjećaj... neopisive boli. I još svi oni kompilmenti koje sam od njega dobila, sve one slatke riječi da se pita kako stanem u ogledalo dok se gledam i slično tome. To se ne može čuti od svakoga! I što reći nakon svega, zahvaljujem Alenu što će uvijek biti tu u blizini i uvijek će biti spreman raditi ovakve stvari za mene. Ne moram se brinuti da će se promijeniti jer to kako je drag prema meni ne može se promijeniti nikad.
NEKA ČUDNA IGRA
Danas sam nešto kopala po starim mailovima i našla ovu glupost od igre. Podsjetila me na ona "vračanja" iz osnovne ali iz fore sam napravila sve što piše i za nepovjerovat je kako se nekim čudom većina toga pogodila. Svašta... Ma mora da je slučajnost. Nek još netko pokuša i javi mi kako je prošlo.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > PUNO SRECE ALI NEMOJ VARATI I SLIJEDI UPUTE KAKO JE NAPISANO!
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > SAMO BEZ VARANJA!
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > Ova igra ima misteriozan kraj. Nemoj citati redove unaprijed, idi po
> > > redu.
> > > Odvoji 3 minute za ovu igru. Prvo uzmi olovku i papir.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > Kada trebas izabrati imena, neka to budu osobe koje poznajes i
slijedi
> > > svoj prvi instinkt.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > Idi red po red i nemoj citati unaprijed jer ces
> > > tako upropastiti igru.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > Idemo:
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > 1. napisi brojeve od 1 do 11 u jednu kolonu.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru!
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > 2. nakon toga, pored brojeva 1 i 2,napisi
> > > dva broja koji su ti najdrazi.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru!
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > 3. Pored brojeva 3 i 7 napisi imena dvije osobe suprotnog spola.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru!
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > 4. Napisi imena osoba (prijatelji ili rodbina na primjer) iza
> > > brojeva
> > > 4,5 i 6
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru!
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > 5. Napisi naslove pjesama iza brojeva 8, 9, 10 i 11
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru!
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > 6. Na kraju, zazeli jednu zelju.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > i evo odgovora..........
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > 1. Moras ispricati o ovoj igri onolikom broju ljudi koji si
stavio/la
> > > iza broja 2 ove igre.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > 2. Osoba pod brojem 3 je osoba koju volis.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > 3. Osoba pod brojem 7 je osoba koja ti se svidja ali to ne
> > > funkcionira.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > 4. Jako se brines za osobu pod brojem 4.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > 5. Osoba pod brojem 5 te stvarno poznaje.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > 6. Osoba pod brojem 6 je tvoja sretna zvijezda.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > 7. Pjesma pod brojem 8 odgovara osobi pod brojem 3.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > 8. Pjesma pod brojem 9 odgovara osobi pod brojem 7.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > 9. Pjesma pod brojem 10 govori o tvojem duhu.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > 10. Pjesma pod brojem 11 govori o tome kako se osjecas u
> > > zivotu.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > Posalji ovo na adresu 10 osoba u roku od sat vremena nakon citanja.
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > >
> > > Ako to ucinis, ispunit ce ti se zelja!
> > >
> > >
> > > Ako ne, bit ce suprotno.
> > >
> > >
> > > Cudno je, ali funkcionira.
> > > Nadam se da ce ti se ispuniti
SUZE...
Znam da ova pjesma već dugo postoji, ali ja sam je danas prvi put čula i to sam je slučajno našla. I stvarno mi je predobra, pogotovo zato što je svaka ta riječ istina. Neću previše pričati, samo ću ostaviti text u slučaju da ima još ljudi koji je dosad nisu čuli kao ni ja...
Marchelo - (De Facto, 2003) - Suze
1. strofa (Marcelo):
I nocas gledam u zvezde. Pitam se, sta je sudbina?
Drhtaj u grudima. Zemlja vecito zedna za suzama
i bol sto obuzima. I nocas cekamo Godoa na stepenistu metroa
-sanjam sivo. A sanjao bih zivot...
O Boze, cije to grehove skupo placamo?
Cije dugove vracamo?
Svi uzaludni ratovi... kisni dani bez duge...
mladi zivoti na koje su cekale neke nove pruge...
Vise ne gledaj svoj dom andjele! Umreces od tuge!
Zbog laznog rodoljublja, vrsnjaci su ginuli
a nisu ni krivi...
O Boze, ja priznajem, ja sam PICKA - ja volim da zivim!!!
...a slike masu sa zidova, iako kazu da vreme leti...
Molim se suncu da nas se ponovo seti.
I kunem se Bogom, vala, nema tog ideala vrednog mog jedinog zivota!
Svi veliki filozofi-utopisti - hvala,
al' mene ne tesi ta spika o patriotizmu, dogme i lazne nauke.
Ja znam da mrtvi placu, jer srcem cujem jauke!
Jecaju i kunu... pitaju "Zasto?"... "Jel bilo vredno?"
Jel bilo vredno? Reci to majci sto je izgubila jedino cedo!
...a mi i dalje zivimo bedno i u ocaju...
Suze za raju u starom kraju. Celom svetu! Nek znaju!
Nek znaju da se ovde pucalo i plakalo iz istog ocaja!
Nek znaju da ni dan danas ne znamo ni razloga ni znacaja!
Rokao sam mikrofon u Tuzlu, primili su me kao brata...
Pa svima je dosta rata! Mrznja nije nasa, vec nam je data!
O tata, reci zar danas treba da mrzim Hrvata ili Muslimana?
Pa sve nas muci ista rana iz starih dana!
Ljudi su ljudi, bez obzira sa ovog ili onog meridijana.
Iste nas stvari plase...
Oprosti nam grehove nase.
Refren (Marcelo):
Oce nas!
Ja nisam taj sto zna, al' nadam se da bar ti znas
otkud toliki bol, suze i strah?
Pepeo pepelu i prah opet postace prah,
al' niko nece znati sto je na brata pucao brat...
Oce nas!
Ja nisam taj sto zna, al' nadam se da bar ti znas
otkud toliki bol, suze i strah?
Pepeo pepelu i prah opet postace prah,
al' niko nece znati sto je na brata pucao brat...
2. strofa (Edo Maajka):
E, Marcelo...
Jadno je nase i povodljivo stanovnistvo.
Covek kad nista nema, najlakse mu prodat zajednistvo.
Opet je uplakan cijeli Balkan...
Imamo velke nacije sa malo mozga.
Tvrde oceve i vodje - oni su nam k'o droga:
cijelo vreme biramo lose sisteme...
Dragi moji ljudi, pa vrijeme je da se krene!
Necu vise metke da ispucavam sa sumnjive pretke!
Necu cijeli zivot da zivim pocetke!
Mamu vam jebem: dje god da krenem - u Evropu,
ljevo, desno, napred, iza - treba mi viza!
...i nasa je glupost strah i neodlucnost.
Vecinska zelja da smo u mentalitetu sela.
Taman dobro krenemo - pa u mrznju skrenemo,
nemamo strpljenja za nove, pa onda venemo....
Zaboravili smo kako se smijat. Ti misici na licu
nam se jednostavno ne micu...
Hej, evo ga! Kad estradu vidim,
i opet nestane... kad se sjetim dje zivim.
LEAN ON ME...
Stvarno sam se uljenila što se tiče bloga, nije čak ni da nemam o čemu pisati ali mi se jednostavno ne da. Ma popravit ću to, nadam se uskoro. Ali eto, danas sam opsjednuta ovom pjesmom i to me natjeralo da je napišem tu na blog. I eto je, za sve moje prijatelje, za one koji su to nekad bili, a danas se prave da me ne poznaju, za one koji su se igrom sudbine odvojili od mene i za one koji mi žele postati prijatelji,(a uz sve to znaju engleski :)) ova pjesma kao poruka...
Sometimes in our live, we all have pain
We all have sorrows, but if we are wise
We know that there´s always tomorrow
I thought I heard you saying
That you´ve got hard times
If you feel that way
Why don´t you drop me a line
`Cause I´ll be there
To lend you a shoulder to cry on
I´m true blue the type of family member
That you can rely on
Fly on and hold up your head
Open up your ears and listen up
To what the dread said
Dead is the only way you´re hopeless
You´re still alive
So you need to take the time to scope this
Lean on me, when you´re not strong
And I´ll be your friend
I´ll help you carry on
For it won´t be long
Till I´m gonna need somebody
To lean on
If there is a load, you have to bear
That you can´t carry
I´m right up the road
I share your load, if you just call me
What ya going through, think
I wouldn´t understand
Was there for you when you lost your man
Paid the costs for your faults
Paved the way to save the day
So who´s the friend and who´s the foe
In the end it always shows
And even though, I gave you doe
When you was dead broke
A place to rest you head
When you had nowhere to go
Never asked for a penny in return so
When it´s cold, zero below
I´ll be your hero...
VRATITI SE ILI NE...?
Iako sam izgubila glavnog lika u pričama sa bloga ili bolje reći jedinog lika, nešto razmišljam da nastavim sa pisanjem ovog bloga. Puno serija isto tako izgubi glavnog glumca pa se nastave snimati. Dobro, gledanost serije je manja, ali ipak vrijedi pokušati. I zato sam odlučila, ako mi se tu nađe bar jedan komentar, nastavit ću. To kažem zato što ljudi meni jako rijetko ostavljaju komentare pa bi i taj jedan bio bingo. ne znam tko će mi biti novi glavni lik i hoću li ga uopće imati, ali smuljat ću već nešto. Eto to bi bilo to...
23.07.2006. u 12:52 | 4 Komentara | Print | # | ^And... finally Kix is back!!!!!
Ovog puta riješila je da će se osvetiti svim onim supermodelima i manekenkama koje su je malo ocrnile u jednoj od prošlih epizoda. Znala je da neće ništa postići odmah, pa je glumila anđelčića, ali moja kamera je sasvim slučajno uhvatila dokaze da je sve to samo jedna dobra maska i da joj namjere nisu takve kakve se čine...
Upload Pic with PicTiger
Glumila je dobru frendicu jednako dobro kako je glumila Severinu u nadi da će joj zasvirati MOJA ŠTIKLA, inače njena najdraža pjesma!
I onda joj je normalno odjednom gluma dosadila. Sve je počelo podmuklim osmijehom...
Uslijedio je 1. šamar!
Onda sam i ja dobila jedan koji je izazvao privremenu deformiranost lica, ali da stvar bude gora, to je bio samo početak pravog kaosa. Svi su počeli paničariti i boriti se za vlastiti život.. Više se nije znalo tko koga tuče...!
Free Photo Hosting - PicTiger
Tijana je sve to gledala iz daljine i glasno vikala BOŽE, MOLIM TE DA PRESTANU! Ali ni to nije baš previše pomagalo.... Želja za osvetom bila je jača od prijateljstva!
Image Gallery with PicTiger
U svoj toj gužvi netko (ni dandanas ne znam tko...) uspio je zaustaviti Kix! Uhvatio ju je za vrat i stiskao dok joj nije nestalo snage...
Nažalost, kako to i inače bude s negativcima, završila je tragično. U kojoj mjeri, saznat ćemo tek kad izađe iz (umo)bolnice! Zasad je ovo na mojim rukama sve što imamo od nje. Iskreno joj želim da joj je ostalo još ponešto...
To!! Uspjela sam!!!!!
Evo, nije čak ni jutro došlo, a ja sam sve uspjela napraviti. Pa bilo je i vrijeme. Sad sve opet radi kako treba!!! jedini mi je problem sad što sam jako jako blizu da prešišam 750MB, pa će me moji objesiti. U svakom slučaju, Kiki, očekuj nove slike ovih dana....
19.06.2006. u 00:51 | 2 Komentara | Print | # | ^
